(0,7 MB)
Kako bi na kratko predstavili svojo gledališko hišo, glavne mejnike v njeni zgodovini in njeno vlogo v ožjem lokalnem okolju, pa tudi širše, pomen HNK Varaždin v kontekstu hrvaških gledališč danes?
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, unatoč nazivu koji podrazumijeva nacionalni karakter, gradsko je kazalište u čijemu sastavu djeluju Drama, Dječja i lutkarska scena te Kazališni studio mladih. Prva zabilježena kazališna predstava odigrana je u Varaždinu 1637. godine, 1873. podignuta je prema projektu glasovitoga Hermanna Helmera sadašnja kazališna zgrada, spomenik kulture najviše kategorije, a 1898. utemeljeno prvo stalno profesionalno hrvatsko kazalište. Stoga današnje Kazalište predstavlja kontinuitet dug gotovo četiri stoljeća.
Kako u Kazalištu od 1915. pa sve do kraja pedesetih godina prošloga stoljeća uz dramu djeluju i opera te opereta, a Varaždin kroz svoje slavne glazbene škole te tradicionalne manifestacije na čelu s Varaždinskim baroknim večerima njeguje izniman glazbeni senzibilitet i stvara uvijek nove naraštaje nadarenih glazbenika i pjevača, cilj današnje uprave je vratiti glazbenu ranu, odnosno operu, operetu i balet.
U tu je svrhu napravljen projekt stvaranja stalnoga kazališnog orkestra udruživanjem snaga i sredstava četiriju županija sjeverozapadne Hrvatske i grada Varaždina. Njegovom realizacijom bi varaždinski HNK mogao već u 2010., odnosno 2011. godini steći status nacionalne kuće prema važećem Kazališnom zakonu RH, koji bi se ulaskom Hrvatske u EU pretvorio u regionalni.
Znotraj kakšnega razmisleka nastaja repertoar? Lahko iz njega razberemo, kakšna je vaša umetniška usmerjenost in kako natančne je vaš posluh za družbeno politično situacijo in sociološki trenutek nasploh?
Repertoar HNK u Varaždinu, jednako kao i repertoari svih europskih gradskih kazališta, nastaje ponajprije kao odgovor na potrebe grada u kojemu djeluje. Temeljni ciljevi sadašnje kazališne uprave od prvoga su trenutka bili vraćanje publike u kazalište i iskorištavanje sinergije za stvaranje novih vrijednosti, koja proizlazi iz suživota modernog i dinamičnog srednjoeuropskog industrijskog grada, bogate tradicije i mladoga stanovništva, s njegovim kulturnim i obrazovnim ustanovama. Ne zaboravljaju se, jasno, ni umirovljenici, ali ni najmlađi.
Repertoar je stoga pomalo šaren i obuhvaća djela hrvatske i svjetske baštine i klasike, ali i recentnu dramaturgiju. Pritom se osobito nastoji na očuvanju kajkavske jezične baštine pa se već tradicionalno postavljaju kajkavski prijevodi svjetskih klasika (Shakespeare, Hofmannstahl, Cervantes/Bulgakov…), te izvorna klasična (Brezovački, Kolar…) i suvremena djela hrvatskih kajkavskih pisaca (Radaković, Škrabe…).
Na svojoj Dječjoj i lutkarskoj sceni, Kazalište postavlja klasičnu i suvremenu dramsku literaturu namijenjenu djeci od najmlađega do starijeg srednjoškolskog uzrasta, a u Kazališnom studiju mladih obrazuje nove naraštaje gledatelja i izvođača, potiče dječje stvaralaštvo i pomaže pravilno usmjeravanje nadarene djece.
Kakšen je odnos meščanov do gledališča? Ga imajo za svojega, živi Varaždin kot gledališko mesto in po čem se to vidi?
Varaždin je grad jasne razvojne vizije u kojoj podjednako važno mjesto imaju gospodarstvo i kultura. I dok moderna industrijska proizvodnja, zahvaljujući dobro osmišljenim gospodarskim zonama, inkubatorima i parkovima, ali i obrazovanoj radnoj snazi te sve boljoj prometnoj povezanosti s ostatkom Hrvatske i Europom, unatoč globalnoj gospodarskoj krizi, raste i daje plodove, kulturne djelatnosti, među kojima i kazališna, ne mogu se još podičiti sličnim uspjehom i prepoznatljivošću. No, važno je da su građani prepoznali značenje koje kazalište ima u podizanju njihove kvalitete života pa se posljednjih sezona u velikome broju vraćaju kazalištu koje im svake godine nudi dvjestotinjak dramskih i glazbeno-scenskih vlastitih i gostujućih predstava, ali i izložbi, koncerata, susreta s poznatima… HNK danas je doista središnje i reprezentativno mjesto kulture Varaždina.
Zakaj ste se odločili, da k režiji Familije u prahu povabite slovenskega režiserja Sama M. Strelca?
Samo Strelec je sjajan redatelj koji se dokazao režijama na hrvatskim pozornicama i stekao poštovanje i ugled u hrvatskoj kazališnoj javnosti, a usto je, kao stanovnik Ptuja, prvi varaždinski susjed. HNK u Varaždinu posljednjih godina redovito ugošćava inozemne redatelje – radili su kod nas Amerikanac Steven Kent i Rus Vasilij Senin - pa je red došao i na Samu. U 2010. će u Varaždinu režirati i Poljak Andrzej Sadowski.
Samo je poznat po izvrsnom radu s glumcima, ali i poštovanju s kojim pristupa dramskim piscima i njihovu djelu, ne zanemarujući pritom vlastitu redateljsku kreativnost. Vjerujemo da će i iz izvanserijske monodrame mlade hrvatske dramatičarke Nine Mitrović izvući značenja koja bi vjerojatno promaknula nekom domaćem redatelju. Također, sigurni smo da će i njegov rad s našom dramskom prvakinjom Jagodom Kralj Novak rezultirati »velikom malom« predstavom.
No, ovo je samo prvi korak sa Samom, uvod u njegovu režiju jednog velikog svjetskog klasika, vjerojatno Shakespearea, u 2011. godini.
Povezave: Mladen Martić