Igor Golub
Nedjelja, 11.01.2009. Što da se radi kada nema proba? Koji su glumački zadaci kada desetak dana nemaš dodir sa scenom i još tjedan dana nećeš imati?
Igor Golub
Što da se radi kada nema proba? Koji su glumački zadaci kada desetak dana nemaš dodir sa scenom i još tjedan dana nećeš imati?
1. Učiti tekst. Pa, naravno. Međutim, nemaš partnera. Nemaš onaj treptaj oka, trzaj ruke, uzdah ili dodir; nema one energije, nema usijavanja iz kojeg taj tekst jednostavno izlazi van u slapovima. Nema onog kašnjenja od milisekunde kad ga doma ponavljaš, kad hoćeš-nećeš razmišljaš o njemu. Treba doći do faze kad je sav taj tekst tvoj, jer dok nije tvoj onda ga mistificiraš. Mistifikacija. Kod Buchnera se lako upadne u takve ''šablonice''. Tekst je vrlo ekspresionistički pa te povuče, povuče u nekakvo dramljenje. Šmiru?
2. Razmišljati o ulozi. O Woyzecku. Tražiti pozadinu onoga što on govori. Zašto to govori? Kome govori? Što govore njemu? Kako on odgovara na to? U kakvom društvu živi? Da li ga uopće netko voli?... No, ako i u to preduboko uđeš, ako počnem tonuti u ta stanja preko mjere opet dođem do mistifikacije! Nedostaje partner, nedostaje prostor, nedostaje razgovor, nedostaje redatelj! Ovako jedini prostor je tvoja vlastita misao. Puno čitam, gledam, slušam. U svakoj rečenici, kadru, pjesmi pokušavam pronaći Woyzecka. Nešto što može pomoći, ili bolje rečeno što može pobuditi. Raste, ide, buja!
3. Vježbati i odmarati. Na oba načina dovesti se u stanje da sam ''fit''.
4. Čekati da počnu intenzivne probe, da počne ludilo (oko) Woyzecka.
Jedva čekam!
Vir: http://veza.sigledal.org/prispevki/dnevnik-nedjelja-11-01-2009