Igor Golub
'' Biblija ne prešutkuje nemilu istinu da pravednik loše prolazi na zemlji i da zlotvori ponajčešće još za života uhvate svoju ''finu nagradu''. Ta je istina, dakako, tvrd orah za vjernike i vjerovanju sklone; ta ona dokazuje da je pravda viših sila možda još i nepouzdanija, sporija, zapletenija, pa čak i ravnodušnija od zemaljske pravde i da se naše revniteljske predodžbe o moralnom poretku svijeta ne poklapaju s onim nadljudskim ali i neljudskim poretkom koji je za stvaranja ugrađen u univerzum.'' (Franz Werfel: Strašna legenda o prekinutom užetu za vješanje)
Igor Golub
Subota, 20.12.2008.
Slobodan dan. Pet dana proba je iza nas, iza mene. Pet dana pipkanja, traženja, usmjeravanja, dizanja, spuštanja, razmišljanja, stiskanja, opuštanja… Građenja nekakvog temelja Woyzecka. Temelja kuće u koju ćemo ući u ovih mjesec i pol dana proba i koju treba dobro namjestiti da se osjećamo dobro u njoj, da se oni koji pogledaju, ili bar zavire u nju, također dobro osjećaju. Treba dobro izgraditi prozore i vrata bez puno pregradnih zidova. Bolje da smo otvoreni za sve opcije. Mislim da smo počeli s dobrim materijalom. Samo je glavni inženjer i radi kao dobra stara urica.
''Tko od gospode i dama ima sat? Uru?''
Neki donesu rad, neki veselje, neki preciznost, nekih nema, a neki prehladu (Petra bolje sada nego kasnije). Možda žurim, možda sam prespor, trebam li stati i promisliti, trebam li uopće tempirati ili se prepustiti. Hoću li izgubiti kontrolu? Petra je ozbiljna i usredotočena. Šuti, radi i briše nos. Ja slažem fragmente. Samo se ponekad tako zagleda da pomisliš što misli.
''Svaki čovjek je bezdan, muka ti je ako pogledaš u njega.''
Odjednom skoči, sijevne, ugrize, drmne, strese. Točno obrazloži što bi trebalo. Zna Samo, zna. Prenese na nas, a mi to trebamo prenijeti dalje.
Ide to, ide! Bit će to dobro! Raste, razvija se.
Vir: http://veza.sigledal.org/prispevki/woyzeck